Braća Morići
|
Ferman stiže iz Stambola,
bujruntija iz Travnika da uhvate dva hrabra mladića, dva mladića, dva brata Morića. Petak l'jepi osvanuo, nad šeherom silnim. Dva Morića džumu klanjali, u džamiji Hadžimagribiji. Uhvatiše dva Morića, pa ih vode uz Sarače, pa ih vode uz strme Kovače, u tvrđavu da ih zadave. Kad to čula pašinica, majka Morića, da joj vode dva njena mladića, iz halvata kule b'jele, leti, grli noge i u ruke ljubi pašu saraj'skog, brata rođenog. "Pusti meni dva moja mladića, dva mladića, dva moja Morića. Dat ću tebi ključe i harače, dat ću harač za sedam godina, od kada se gradila bijela tabija." Kada su ih davit' stali, Morići su zapjevali: "Sarajevo, široko si, oj tvrđavo, mračna li si, sultan care, proklet li si, kad ti sablja pravdu kroji, na zulumu carstvo stoji." Ne prestaše paše i veziri, Bosnu moju niko ne umiri. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |