Braca Morici
|
Ferman stize iz Stambola,
bujruntija iz Travnika da uhvate dva hrabra mladica, dva mladica, dva brata Morica. Petak l'jepi osvanuo, nad šeherom silnim. Dva Morica dzumu klanjali, u dzamiji Hadzimagribiji. Uhvatiše dva Morica, pa ih vode uz Sarace, pa ih vode uz strme Kovace, u tvrdjavu da ih zadave. Kad to cula pašinica, majka Morica, da joj vode dva njena mladica, iz halvata kule b'jele, leti, grli noge i u ruke ljubi pašu saraj'skog, brata rodjenog. "Pusti meni dva moja mladica, dva mladica, dva moja Morica. Dat cu tebi kljuce i harace, dat cu harac za sedam godina, od kada se gradila bijela tabija." Kada su ih davit' stali, Morici su zapjevali: "Sarajevo, široko si, oj tvrdjavo, mracna li si, sultan care, proklet li si, kad ti sablja pravdu kroji, na zulumu carstvo stoji." Ne prestaše paše i veziri, Bosnu moju niko ne umiri. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |