Ašikovah tri godine dana (I)
|
Ašikovah tri godine dana,
al' ne vidjeh fajde ni zijana, nit' ja vidjeh svoje drage lice. Samo jednom u tri godinice, kako dušek po dušeku stere, kako meće jastuk po jastuku. A kad leže u meke dušeke, kako jeknu, sva odaja zveknu, kako huknu, džamli tahta puknu! A ja jadan stojim pod pendžerom! Da sam drvce, puklo bi mi srce, da sam kamen, bih se rastopio! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |