46. Šutnja
|
Godinama su trave sazrjevale i košene
cvjetovi cvali i umirali. Vjetrovi puhali i miris donosili. U šutnji zbog nje suncokret si bio i svojom srećom zvao. Kišom gledao i njene oči želeći da njene zjene gledaju tebe. Ponos prekri osjećanja zbog tebe njena bijela noćna kosa ostade krvlju nepokapana. Prošle godine kao suncokretica ona se vrti u krug. Uzalud. Nema te. Samo pogled i šutnja nijema. Bliski dušom daleki tijelom visoko nad Prokletijama. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |