Novalic, Mustafa

Mustafa Novalic rodjen je 5. januara 1952. godine u Gradaccu gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu na Odsjeku za knjizevnost. Radio kao profesor knjizevnosti u Gradaccu. Agresija na Bosnu i Hercegovinu ga je zatekla na mjestu direktora gradacacke Gimnazije.

Prve novele objavio je 1971. godine. Godine 1989. izašla mu je iz štampe prva zbirka novela u sarajevskoj "Svjetlosti" pod nazivom "Pobratimstvo". "... U ovim neobicnim pricama o duhovnom siromaštvu suvremenog zivota glavne licnosti (su) poznati autori klasicnih i modernih djela knjizevnosti, filozofije, nauke, slikarstva. U idejama njihovih svjetova Novalic vidi univerzalne kljuceve za razumijevanje zivota, a u samoj umjetnosti izvore bratstva, na cijoj matrici nalazi najinspirativnije tacke za vlastiti duhovni rukopis. U svijetu literature, filozofije i slikarstva Novalic otkriva ono osjecanje zivota koje podrazumijeva sveobuhvatnost i koje integrira profinjenost sa surovošcu, misaonost s ispraznošcu u supstancijalni stav spram prošlog, sadašnjeg i buduceg" (iz recenzije Mirka Marjanovica).

"Ovaj rukopis Mustafe Novalica varira neke topose fantasticne literature na samosvojan i zanimljiv nacin. Kroz opservacijsku prizmu "savršenog citaoca", Novalic išcitava svoju fascinaciju umjetnošcu i zivotom kao necim jedinstvenim. Prica o citaocu (slicno se zove jedna prica u rukopisu : "Prica o svemocnom citaocu"), bilo savršenom ili svemocnom, kongenijalnom ili cak identificirajucem, zapravo je Novalicevo tumacenje umjetnicke avanture" (iz recenzije Irfana Horozovica).

Profesor Novalic je objavio i niz tekstova iz kulturne baštine Bosne i Hercegovine. U ovim tekstovima uvijek je dolazila do izrazaja njegova velika ljubav prema našoj domovini Bosni i Hercegovini i prema bošnjackom narodu. Iznad svega je volio Bosnu. Istinski je osjecao cistotu njenih ljudi, njenih gradova, mostova, kaldrma, njenih pjesama, mangala, sahana, dimija, šamija i kerica. S posebnim oduševljenjem govorio je o bosanskim vodama, banjama i cesmama. O bosanskim sokacima. Divio se bosanskim konjima opjevanim u sevdalinkama i naslikanim na platnima bosanskih slikara. Divio se bosanskim pendzerima i saksijama u njima i bosanskim secijama i mutvacima.

Volio je svoj rodni Gradacac. S ushicenjem je govorio o njegovim znamenitostima i o njegovoj prošlosti.

Poginuo je 7. februara 1993. godine pogodjen cetnickom granatom upravo u vrijeme kada se spremao da preuzme mjesto ministra u Vladi (tada) okruga Tuzla koje mu je bilo povjereno.

Gradacacka Gimnazija danas ima ime po svom dojucerašnjem radniku, profesoru knjizevnosti, i direktoru Mustafi Novalicu.