Nerkesija, Muhamed

Kad mi riječ sa jezika pođe
Ko plamen se iz usta pojavi
Zaljubljen sam; stog je moja pjesma
Živi izvan goruće ljubavi.

Bojim se da zaljubljeni neće
Ni u raju naći mira živa,
Ako rajske hurije nauče
Sve manire stambulskih odiva.

Vrijeme dijete načini mladićem,
Vrijeme mladića u starca pretvara;
S vremenom mlađak postaje uštap,
A uštap mlađak - zagonetka stara!

Sudbina mada u rukama drži
Konjima uzde, što svemir nose,
Zašto vremena ne mogu gledat
Genije, već ih za rana kose?

S turskog preveo: Safvet-beg Bašagić