Musliman
|
Odusprav hodim, polahko, za šnjure vezujem gled.
Ni sredinom džade, niti krovan, onako. Između onog što trepavica natkriti može i taban pokriti netom postoji puteljak, blijedi, dostupan nikom. Vjerujem da ima početak, biva kraj, i među tima red. Dunjaluk jeste ploča, na leđima je drži vo, koji na ribi stoji, ova na vodi, plovka, a voda je na vjetru lahor. Kad on repinom vine... Dotad, pčele se saspu u prah. I sunce zaspati mora u potiljku živeža cijelog. I vratiti valja dug crnki sa kojom ćeš leći. Vrijeme skupiti u krug, gdje glava rep će sjeći... Odusprav hodim, bodar, ne kaneć ruku dići povrh čelenke svoje. Da bacim Bogu neću u lice njegov dar. Ko sjemenke sa nafakom sadi dalje od svoje sjenke, od brige je siguran, pobro... A mali se travanj gnijezdi u granama topola. Do jurjevdana sjena će svjetlija biti, i korak. Bijeli su krovovi grada, i taman je dopola svod, dok početku tabanam svome, ja, narod. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |