Trebević, 1991.
|
Hasku
Septembar je sredovječan mjesec.
Šumski duh sa pramenovima bjelogorice. Lišće koje sitnim šamarima udara retrovizor Prijatno je kao domarka na ulazu Prvog šumara . Lasteks je prirodna koža svake zgodne djevojke. Pijemo himber, i sjećamo se onog vremena Kad su ljudi više umirali od otrovnih gljiva. Danas, pjesma treba da je obična Kao pločica u mrtvim ustima vojnika. Septembar je sredovječan šumski duh. Put zavojit da jedva stignemo vidjeti Ime strane države ispisano na asfaltu. Kažeš: ja i moj narod smo usamljeni. Kažem: volio bih da sam starac koji sjedi Na obroncima i ima vremena da čeka jesen. I povlačim obarač, okrećući glavu istočno Od izvlakača. Vidim samo: tuta moje kćerkice, Mala kao kolektivna svijest jednog naroda. Septembar je, ipak, kicoš sa izvučenim pramenovima. Sjedimo na ivici vrtače iz koje su odnijeli glinu. Čovjek, kojemu se nacija dade pročitati Na zastavici iznad volana, glanca kola. Probali smo pištolj koji si mi donio na dar. Glancamo i mi onaj metalni puteljak između života I smrti: crni gar ne veći od zrna kupine. Kad Saberemo godine, mlađi smo od našeg predsjednika. I umatamo pištolj u bošču, kao gurabiju. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |