Istanbul II
|
Čekam te da dođeš iz istočne sobe.
Ljeto je sporo kao prvi zub moje kćerke: pucketaju tapete, moljci od homorine. Podzemne hladnjače su stale. A glavni ledadžija je emigrir'o. Prodavač vode na vodenim galonima ogleda svoje lice puno sjevera. On mi pomaže da sumnjam u zemlju u kojoj se kupuje nasušni Božiji dar. Zavlačim dlanove u kosu, bišćem grudvice hladnoće, i maštam da punom šakom držim te za vaginu. Međutim, ljeto je jednolično kao istočni tercet. (Zima je samo pucketanje ugašene grijalice.) Čekam da neko dođe iz djetinje sobe. Ističe moj sat: uličnom harmonikašu pepeo s cigare već puni rupicu na bradi. (1992.) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |