Bosanska ruža
|
|
Iza prolaska zvijezde repatice,
pošto su djeca pokupila dukate ostale iza njenog repa Iza bućkanja bijelih lasica u riječno šašje, gdje vodena je granica, kao u zlatno pravedno doba, između dobra i zla Iza pâda jabuka senabija po svježim humkama, čiji romor čut će se jedino u džennetu Iza urlika posljednjeg gorskog risa, jedinog bosanskog lava, poslije kojega neće biti znaka za štit, ni za grb Iza vriska sestre iz bijelog grla u bijelo jutro, kad u vrisku raste vrijesak što nosi bratovo ime Iza samoubilačkog skoka bosanskog konja, pretovarenog granatama, iza tutnja u provaliji Iza bajti od najlona na cijelcu, gdje škripi korak poput smrznutih čeljusti, poput starih baglama Iza seoba medvjedā prema zapadu, njihovih staza kroz minska polja, kad otpadaju šape, klupka dlake, sluz Iza istoka, odbačenog davno od istoka, iza zapada, neprihvaćenog nikad od zapada Iza sedam gora, iza sedam mora, iza zâzora, iza zâčuda - niče jedna ruža. Njen miris je Resulova pot, a latice krv šehidā. (Bihać, 12. 12. 1999.) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |