Kajan, Ibrahim


 

 

Glazba

 

I.


Mir glazbala po vratu zasiplje
zadnje tijelo što zarasta u cjelovu:
Bože moj
prevrnuta slika sada se zatvara
mojemu dahu

Ova nepresušna pobožnost
kleči ispred gore -
stotinu brončanih listića pada
u njeno krilo ljuveno

O Bože u gluho doba
Dvije gole ruke dodiruju se
s tvojom zemljom, tvojim noćnim vidom
Bože, u gluho doba:

Pod cjelovom,
odbijam se o kamen o nebo
vješto okrenuto

Vidim vodu i na vodi košulju.
Vidim tijelo. Vidim zarasta dok se otimlje
Nježne patrole, urečene
I usta što se utaplju zanesviješćeno, vidim




II.


Bože, pokorava li se utajeno
ljubljeno i ukradeno i začarano?
Bože, u miru - ima li spasa
zaključanima u borovima
u sitnim izgaženim travkama
u smreki rasutoj po zemlji hlmskoj

Utvare na površini mrkle vode
čekaju da se pojavim.
Ja ću sada biti.
Prije svakog cvijetja, prije rujnog pijetla
s pustit ću jauke
s brda
među dvije ruke

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net