(Kao sunce svjetlo lica tvoga...)
|
Kao sunce svjetlo lica tvoga
Nek obasja ovaj niski svijet! I po višem ljubavnome carstvu Pustu snijet pretvori u cvijet Pokaži se! Neka - ispod vela Tvog solufa - lice, puno žara I miline - u zanosu sine, I Musa1 da samog začara! Prospi plame djevičanskog stida, Neka rumen po licu ti plane! Da mag mjesto - prama Mithra - svjetlu Pram tvom đulu2 moliti se stane. Moć pokaži vasionom sv'jetu Tvoga oka, što čudesa pravi! Džabrâila3 na zemlju domami Pa s Harutom4 u špilju ga stavi! O Hikmete, kad uzdaješ dušu, Ti je podaj jednom Huma-biću Tvoje kosti nek toj svetoj ptici Budu hrana u oskudnom žiću! S turskog: Safvet-beg Bašagić |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |