(Hiljadu sam puta proučavao...)
|
Hiljadu sam puta proučavao
Zemne ljude i njihove ćudi, Pa sam našo: da su ljepotice I jarani bez oslona ljudi. Stvorenjima Božije prirode Ne imade početka ni kraja. E bih reko: sve zgode vremena Da su jedan lanac događaja. Za jedan se život poniziti, Pa se molit čovjeku-živini, Ne doliči. Miso: na taj način Životarit - niska mi se čini! Šta li pusta zgriješi vrlina? Da uvijek sretam vrle ljude, Rastrešene, jadne, potištene - Gdje po sv'jetu u bijedi blude. S turskog: Safvet-beg Bašagić |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |