Hamzić, Monika


 

 

Trebalo bi se

 

Enesu Durakoviću

 

Trebalo bi se osloboditi
i proći bez osvrtanja kroz kamenu kapiju ovog
kamenog grada
gdje čudna neka dogma nenapisanih konvencija vlada
Da bi se moglo pronaći
izgubljene staze od one plave trave
Da bi se moglo
zagrliti panične makove i mrave
Da bi se moglo uživati
i sniti u jasnim kapima ozorne rose
Bez zapreka Bez strahova Pun radosti
onesvijestiti se
u tamnim vlasima neke travne kose
Jer jedino u ovoj vlastitoj slobodi
moglo bi se načas stati
sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati
I na taj način
u slozi
sa sobom i sa svijetom se nalaziti
Jer tko ne bi htio
Kad bi mogao Kad bi smio
svu noć bdjeti slušajuć kako dažd pravedni pada
pada pada
Trebalo bi dakle tu poruku prihvatiti
od nepotrebnih konvencija se osloboditi
Da bi se moglo kao nekada
uživati svojim čulima
u toj poeziji prirode
u čudesnoj simfoniji dažda
na žednu zemlju kada pada
pada
pada


(01.06. 2004)1


  1. Pjesma je objavljena u godišnjaku "Slovo Gorčina", 2004.   nazad

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net