Trebalo bi se
|
Enesu Durakoviću
Trebalo bi se osloboditi
i proći bez osvrtanja kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada gdje čudna neka dogma nenapisanih konvencija vlada Da bi se moglo pronaći izgubljene staze od one plave trave Da bi se moglo zagrliti panične makove i mrave Da bi se moglo uživati i sniti u jasnim kapima ozorne rose Bez zapreka Bez strahova Pun radosti onesvijestiti se u tamnim vlasima neke travne kose Jer jedino u ovoj vlastitoj slobodi moglo bi se načas stati sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati I na taj način u slozi sa sobom i sa svijetom se nalaziti Jer tko ne bi htio Kad bi mogao Kad bi smio svu noć bdjeti slušajuć kako dažd pravedni pada pada pada Trebalo bi dakle tu poruku prihvatiti od nepotrebnih konvencija se osloboditi Da bi se moglo kao nekada uživati svojim čulima u toj poeziji prirode u čudesnoj simfoniji dažda na žednu zemlju kada pada pada pada (01.06. 2004)1 |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |