Povratak
|
Zgusnuo se zrak što ga dijelim s prijateljima
u autu bijelom na poznatom putu. Maramicu provjeravam, ako ustreba, dok mi u glavi Kaimijin1 povratak davni i riječi njegovog učitelja iz Jedrena. Ima ovdje neke sličnosti savjet ni ja poslušati ne mogu nešto je jače, vuče natrag i brka logiku svaku, a tebe, Kaimijo, samo jedno molim: daj mi snage da budem jak kad ponovo ugledam rodni kraj. Kad se u daljini ukaza grad sav u suncu, a po rijeci razasuto srebro srce poskoči, hoće od auta brže stani, stani - stani!, prvo želim posjetiti očev mezar. Prijatelje molim da sačekaju do oca ću se uspeti sam. Majčina priča je tačna Kazanbašću prekrila gusta šikara ne može se doći do mezara. Možda bi i moglo nekako, ogromna ostriga nije za mene prepreka, ali ako su tačne priče za mine neću, oče, onda moći ispuniti zavjet dat. A i onako ja sam - ti, samo mi još osmjeh tvoj fali onaj pred Trijumfalnom kapijom gdje stojiš ti pokazat ću ga danas gdje treba pa neka vide pa neka vide NAS. Na koncu dođe i taj čas ali nekako prenaglo, normalno kao da je pusti san i evo mene kako šetam rodnim gradom malo mi oka dva - hoću da vidim sve..! Za to vrijeme sunce mi osvjetljava put a tijelo gromobran za čisti drinski zrak. Hej, opet sam na svom mjestu k'o juče da se sve to zbi hvala ti, hvala ti Kaimijo dobri za ovaj prelijepi sunčan dan. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |