Srebrenica
|
|
Tabla sa imenom tvojim
u zemlju je od stida propala onog dana kad si pala i fašizam postala Na koljena, na prsa, na pleća si pala, jer si morala. A tako se dobro držala! I gladna i žedna i osvete željna branila si sebe Branila si zapravo Bosnu Branila si moj ukradeni dom I moju rodnu kuću i mene Hvala ti Srebreni Heroju svoga vremena! I dalje! Do vijeka! Do groba! Za tebe groba nema! Ti ćeš u srca bošnjačka ući kao šehid kome je sloboda u pakao pretvorena. Što li tvoje ulice, sada potupno prazne, znače pomračenom umu, što? Ostavljene fašizmu na nemilost, i iznemogle planine klonulo plaču Od rike topova potpuno ogluhle Tvojim suzama natopljene i krvlju istine zalivene. Još samo plač djeteta ostavljenog na klancu i priča bi da se završi. Ali neeee! Jer: Otac je zakleo sina, djete je zaklelo majku, život je zakleo smrt, rijeka je zaklela Nebo: "Samo hoćemo nazad, tamo našem velikom Srebrenom Junaku!" |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |