Nad slikom logoraša
|
|
(Svim logorašima BiH)
Nejasna bljedoća tavanicom sja
Oko nje studen se stisla Ispod njih hiljadu godina se splelo u klupko neodređene težine I sve se u nijemost uvilo. Planine koračaju preko potoka Strme litice u polju drijemaju Parče Mjeseca po krošnji skače A drveća ni imena svoga nemaju. Sve se ljubavi dale u bijeg Obrano voće kamenje jede Na jugu je davno pao snijeg A umrle majke na grobljima sjede. Ptice bez krila gutaju sebe Na satu kazaljke vjekove nižu Utroba gladna na žegi zebe A zmije bose tabane ližu. Smrt je ušla u svakog od njih Nogama grle sopstvene glave Nejasne slike polja im rodnih zadavljene duše dave. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |