Sizif
|
|
Kada sve podijelim
(tada mi ništa ne ostane ni od zalihe) niko me ne poznaje, a još manje voli. I onda mi ostaje ništa (mislim da sam to ja). A, onda mi ostaje sve (a to sve i to sam ja). I pozdravljam ništa i sve u ogledalu, istu grešku ponavljajući na različite načine Više puta se pokajati, a opet je ponavljati Više se neću kajati, jer ću sve ponoviti I na kraju, ispočetka, od početka do kraja. Ne vjerujem u početak a još manje u neki kraj. Zatvorit ću se u komi, izolirati u vlastitu psihijatriju, testirat ću telepatski sve, glumeći spontano plač djeteta kao dječiji plač, učeći da hod paunice ne postane trom. Preobrazit ću se, bit ću slon ili kokoš, svejedno, probit ću zid prošetati kroz njega, dok me neki veliki trbuh ponovo ne odbaci natrag. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |