Džafić, Rizo

Jeste li čuli ovu stvar:
moj otac je pravi mađioničar.
Nema cilindra, ni zeca nema,
nije u crnom fraku,
ali mi uvijek ispuni
želju svaku.
I nikad ne znam šta je na stvari
kako to otac na mene baca
svoje čari.

Hoću knjigu, na primjer
olovku, teku...
poželim slatkiša do neba,
oca u trenu nestane
a onda se brzo pojavi
i nosi sve što mi treba!
Otvara torbu staru, namigne mi
i šapatom zove:
- Evo ti što si tražio,
mali moj lopove!

Hoću smijeh i kad ga tuga savlada,
tugu hoću i kad je veselje,
on ostavlja svoje poslove
i ispunjava mi sve moje želje.
Onda kao kroz san čujem kako me zove:
- Jesi li zadovoljan,
mali moj lopove?!

Poželim ljeto u sred zime,
otac me ogrne u kaput stari
iz oka njegovog što mi se smije
mene stotinu sunca grije.
Štipka me, čupka, puše u prste i zove:
- Jeli ti toplije,
mali moj lopove?

Tako moj otac svakoga dana
nudi mi sreću sa svoga dlana.
Pitate kako - to nije tajna:
cilindar crni, što čuda čini -
to je njegova
ljubav beskrajna.