Čehajić, Raif

Biografija, bar ova moja - pošto sam stariji čovjek - podrazumijeva četiri države: rođen sam u Kraljevini Jugoslaviji, zatim živio u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i, evo, sada u Bosni i Hercegovini. Cijelog života ja se nisam mrdnuo iz Sarajeva, a četiri države se promijenile. Nadam se da se više neće mijenjati. Za to vrijeme radio sam kao producent i urednik te dirigent na Radiju i Televiziji i došlo vrijeme za penziju.

Ovako lakonski sažima svoju biografiju Esad Arnautalić, kompozitor i dirigent, a uz to i tvorac sarajevskog festivala zabavne muzike "Vaš šlager sezone".

Sa ovim stvaraocem sam se sasvim slučajno susretao sedamdesetih godina ovog stoljeća u Redakciji Zabavno-muzičkog programa tadašnjeg Radio Sarajeva (sada Radija BiH), gdje sam povremeno navraćao radi pripremanja zabavno-muzičkih emisija. On je tada bio jedan od urednika u ovoj redakciji. No, naše češće susretanje u slobodnom vremenu započinje nakon rata u sarajevskom naselju Dobrinja, gdje obojica stanujemo. Iz tog doba pamtim zvanični, službeni razgovor u njegovom stanu s kraja 1996. godine kad mi je u nekoliko rečenica (iznijetih na početku ovog teksta) kazao svoju biografiju. Dok po policama traži kasetu sa muzikom iz filma "Savršeni krug", režisera Adamira Kenovića (u produkciji sarajevske "Sage"), objašnjava mi kako su u ovom poslijeratnom bosanskohercegovačkom filmu okupljeni poznati naši glumci: Mustafa Nadarević, Zaim Muzaferija, Josip Pejaković i drugi. Muziku za ovaj film napisao je Esad Arnautalić.

U životu Esada Arnautalića sve počinje i završava se s muzikom, kojoj je praktično posvetio sve protekle godine. Njegov stvaralački opus mogao bi se podijeliti u četiri faze: komponovanje i rad na mjestu urednika u tadašnjem Radio Sarajevu, organizacija festivala "Vaš šlager sezone", stvaranje filmske muzike i vođenje ženskog hora "Bosna". O svakom od ovih perioda rada mogla bi se napisati opširna i interesantna storija. Ipak, smatram da "Vaš šlager sezone" i Hor "Bosna" zbog svojih specifičnosti i značaja zauzimaju posebno mjesto, mada ništa manje nisu značajna ni ostala dva perioda njegovog stvaralaštva.

Razgovarati sa ovim umjetnikom o njegovom životu i radu za sagovornika predstavlja pravo zadovoljstvo i užitak. Poznati muzičar će, kad govori o "Šlageru" - uz ostalo - reći i ovo:

- Ja sam čovjek koji je smislio "Vaš šlager sezone". On je trebao krenuti 1963. godine. Međutim, neki tadašnji ljudi na Radiju nisu to dali. Na snazi je tada bila teza da će u državi Ljubljana proizvoditi svu ozbiljnu muziku, Zagreb svu zabavnu, a Beograd svu narodnu muziku. Mlad i nadobudan, kao što je većina mladih, shvatio sam da je to kolonijalan odnos i na jedan moj lukav potez "Šlager" je ipak krenuo 1967. godine. Otada je rastao, rastao i bio sve bolji i bolji. Ono što jeste i radi čega je Festival napravljen, to je - prije svega - pružanje šansi bosanskohercegovačkoj autorskoj i izvođačkoj produkciji. Mi smo u okviru "Šlagera sezone" napravili čitavu tehnologiju, od prepisivača nota, kompozitora, orkestra, aranžera, autora tekstova, izvođača i hora do ton-majstora, kamermana, reditelja, komentatora i muzičkog urednika. To je tehnologija koja je nama trebala, jer su se na Radiju programi pravili svakodnevno. A ako nema programa domaće muzike, onda je radio samo razglasna stanica. Mislim da je u tome glavni značaj "Šlagera sezone", odnosno kasnije i "Malog šlagera sezone" i "Prvog aplauza", a poslije i još nekih manifestacija.

Umjetnik ni u najtežim momentima ne prestaje stvarati, pa je tako bilo i sa Esadom Arnautalićem. I u najdramatičnijim i sudbonosnim danima za Sarajevo (u vrijeme gotovo četverogodišnje blokade) i BiH, on je razmišljao i pokušavao obnoviti "Vaš šlager sezone". Dakle, u vrijeme kad u gradu nije bilo ni vode, ni hrane ni električne energije. Napravio je u Dobrinji "Šlager sezone" sa 19 autorskih i izvođačkih debitanata. Na tom debiju neki muzičari se nisu zaustavili i na velika vrata su ušli u profesionalne vode baveći se i danas kvalitetnom muzikom.

Ipak, rat je učinio svoje i kriza "Vašeg šlagera sezone" traje do danas, ali ne zbog neaktivnosti njegovog tvorca već što Sarajevo još nema dostojnu zamjenu Esadu Arnautaliću. Njegova generacija muzičara polagano odlazi sa scene, a mladi još ne znaju da čvrsto preuzmu dirigentsku palicu u svoje ruke.

Pred kraj svog radnog vijeka a u najvećem ratnom vihoru, Esad Arnautalić se posvetio jednom drugom načinu bavljenja muzikom. U okviru "Preporoda" osnovao je ženski hor "Bosna", koga kao njegov tvorac jako voli, ne samo zato što je to njegovo djelo već što su te djevojke i žene (kojih je prvo bilo osam, pa onda desetak, te 60, a sada gotovo stotinu) na probu i nastupe dolazile pod kišom granata kad je Dobrinja bila u duploj blokadi.

"Bosnu" krasi jedan kuriozitet. Njegov tvorac kaže da je to jedini hor u svijetu u kome nema audicije. Ko god u njega dođe jednostavno uđe u njegov sastav. Zapravo, kroz druženje i rad djevojke i žene počnu pjevati i kroz vježbe, uz vodstvo i instrukcije Esada Arnautalića, svaka od njih nađe svoju dionicu i tonalitet.

Kad ih sluša na javnim nastupima - a bilo ih je ne samo u Sarajevu već i širom BiH - slušalac obrazovanijeg muzičkog nivoa ne može steći utisak da pjevaju amateri. Uvježban pod dirigentskom palicom maestra Arnautalića, hor zvuči kao profesionalna grupa.

Repertoar hora je raznovrstan i šarolik, što najbolje potvrđuje visok kvalitet i njegov nivo ali i maestra: od sevdalinki do brodvejske muzike, od narodnih poskočica do arije iz opera, od domaćih šlagera do stranih hitova. Vrsni maestro povremeno pojačava i obogaćuje kvalitet Hora uvođenjem u njega poznatih bosanskohercegovačkih interpretatora narodne muzike, poput Safeta Isovića, Omera Pobrića, Avde Lemeša i dr., što još više naglašava njegovu bošnjačku notu.

Gotovo cio dan Esad Arnautalić potroši za Hor. Prije podne osmišljava pripreme za vježbe a naveče praktično uvježbava pjesme sa članovima.

O sebi i svom radu ne voli slušati hvalospjeve, mada mu je glavni cilj u radu postići savršenstvo. Kad sam jednom prilikom nakon nastupa Hora želio da ga pohvalim i ukazem na širok i raznovrstan repertoar i besprijekoran nastup Hora, iznenadio me svojom sugestijom:

- Pretpostavljam šta ćeš reći. Znam šta je u nastupu bilo dobro, ali ja bih više volio čuti da mi kažeš šta to - po tvojoj ocjeni - u nastupu nije bilo dobro. Daj razmisli pa mi reci slobodno te slabije tačke kako bi sljedeći nastup Hora bio još bolji.

Za razliku od većine drugih umjetnika, Esad Arnautalić želi čuti objektivne kritike i svoje stvaralaštvo korigovati u onom dijelu koji nije po ukusu slušalaca. Jer, on zna da se muzika pravi za slušatelje i zato će svaku korektnu primjedbu uvažiti. To uostalom mnogo govori i o njegovoj ličnosti - da nije sujetan.

Interesantna su njegova razmišljanja i o kiču u muzici, koji je sve prisutniji u svim muzičkim žanrovima:

- Pravih djela u historiji muzike je bilo malo. Ona vremenom izađu na površinu, a kiča je uvijek bilo. Ja sam zagovornik teze da kiča treba da bude dosta. Zašto? Iz prostog razloga da se on publici ogadi. A vremenom će na površinu izaći prave stvari. Naime, ima jedna teza koja je blizu pameti, a to je da samo tržište traži kič. Nemojte misliti da je u civilizovanim zemljama - uslovno kazano - sve Betoven. Nije! I kod njih ima mnogo kiča, jer oni nisu ništa posebno. Suština je da dobro djelo uvijek ostaje. Na kraju krajeva, neko je napisao i našu tu lijepu, tradicionalnu narodnu muziku. Ona je vremenom ostala, a sve što nije valjalo vremenom je otpadalo. Tako će se desiti i sa svim ovim. Šta je, međutim, tu problem? Po meni, problem je vođenje politike radio i televizijskih stanica koje forsiraju neke stvari koje iz estetskih razloga to ne bi trebale raditi. Treba slušaocu pripomoći, educirati ga na lijep i razuman način. Sjećam se - ne zato što sam ja to radio - koliko je serija na Radio Sarajevu, koja se zvala "Muzika raspoloženja", bila popularna i bila prihvaćena od publike. A to je ozbiljna muzika, samo smo je mi napravili na prilagodljiv način našem slušaocu. Ono na što sam ponosan jeste činjenica da su to djeca, ta mlađarija, izuzetno prihvatila. To je prije rata prodavano više nego muzika popularnih pjevača, rekli su mi u "Diskotonu".

Esad Arnautalić smatra da BiH ima nevjerovatan kvalitet i potencijal u ljudima, naročito mladim i veli da je svaki haustor prije rata u Sarajevu imao svoje "Indekse". Misli da je i sada nešto slično, samo tim mladim ljudima treba dati šansu. U sadašnjoj situaciji Radiotelevizija BiH bi trebala okupiti sve one muzičare koji kvalitetom odskaču od prosjeka i dati im priliku da se dokažu.

Dobar muzički stvaralac, pedagog i praktičar, Esad Arnautalić je ostao poznat i priznat ne samo od svoje generacije već i mladih muzičara. Mada se primakao sedamdesetim godinama, vitalan i mladalačkog duha, on u muzičkim krugovima kotira visoko. Uostalom, on je bosanskohercegovačkoj muzičkoj sceni podario kvalitetna i nezaboravna djela koja traju. Kao vrsni muzički stručnjak nedavno je bio član Stručnog žirija za izbor melodije za novu himnu Bosne i Hercegovine.