(Pod višnjom)
|
|
Bijeli behar s višnje se truni
Ko perje anđelskih krila I perivoj se gizdavi puni Dahom proljetnih vila: Kroz ovo gusto nervozno granje Zefiri neznani pire - Ah, da l' to šapću daleke sanje, Il' vile lepeze šire?... I u sred toga svečanog trena Dršću ti kose ko svijetla sjena: Zavjesa ljubavnog boga, Pa jagodice gladi mi nujne - Gle, pjan sam, srčuć s usnice rujne Sokove života tvoga!... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |