Ćatić, Musa Ćazim

Gle, među mrtvim sivim lišćem
Izdiše jedan cvjetak mali,
Lednim mu dahom život ruše
Jeseni mutne kišni vali.

Šarena mu perca potrgana
To bajno ruho vedre sreće;
S usne mu svehle zadnji uzdah
Ko bolna tužna priča teče.

Jest, cvjetak meni tiho priča
O slatkom milju mladih dana,
O čarnoj slavi i slavulju
Mirisnog tvoga đulistana.

Ah, i on nekad smiješio se -
Nevino čedo kitnog maja,
I on je stoput bio svjedok
Suza i slatkih uzdisaja.

I možda vrh tvojih bijelih grudi
Sanjo je sanke o šarnoj kiti -
Hodi o cv'jete, kraj moga srca
Tebi će toplo i l'jepo biti!...