Ćatić, Musa Ćazim

I

Kad sam sinoć vidio te, o gazelo - dušo moja,
Na izvoru, gdje umivaš lice b'jelo - dušo moja,

U čas prvi nisam znao, da l' si vila il hurija:
Tako me je tvoje čarno oko smelo - dušo moja,

Pramenje ti crne kose na lahoru njihalo se,
Poljupcem ti milovalo mramor-čelo - dušo moja.

Kroz kožu se nadizale dvije tople sn'jega grude
I ognjem mi opijale biće c'jelo - dušo moja.

Pa goreći silnim žarom, hotio sam tebi prići,
Razuzdano da obujmim tvoje t'jelo - dušo moja,

Al' ti si to opazila, pa ko srna odbjegnula,
A s tobom je moje srce odletjelo - dušo moja.

O vrati mi srce, vrati! Tvoj te tužni Ćazim moli,
Jer moje je poezije vrelo - dušo moja.

II

Sabah zora. Njezin zefir krila kreće - po hasbašti,
I iz sanka tiho budi amber cv'jeće - po hasbašti.

Po čimenu i po lišću propadala bistra rosa:
To je biser, što ga truni premaljeće - po hasbašti.

Mlado jutro zdravljem miri kao grudi zdrave mome:
S cv'jeća poput zlatne pare pelud lijeće - po hasbašti.

A u ljiljan-haljinama kroz bokore rujnih ruža
Ka carica sv'jetlog dana Lejla šeće - po hasbašti.

S mirisavih tankih grana bulbuli je pozdravljaju
I pjevaju u zanosu pjesmu sreće - po hasbašti.

O Ćazime, al' je divno gledat kad se jutro šeće
Djevojačka bujna mladost i proljeće - po Hasbašti!...

III

Da l' si čula, kad u gori zažubori - pjesma
Ko da s harfe sevdisanja ceznju zbori - pjesma?

Tu se dižu od smaragda začarani dvori,
A iz njiha valom struji po svoj gori - pjesma.

Tih dvorova stupovi su čempresi i bori,
A prostirka zelen čimen, s kog šumori - pjesma.

U dvorima ljubav spava pokrivena cv'jećem,
Na usni joj netaknutoj osmijeh gori - pjesma.

Ah, pođimo, Lejlo, tamo, tu nas život čeka,
Tamo vjernim ašicima carstvo stvori - pjesma.

Ćazim će ti na usnice izlit dušu svoju,
Nek se s njiha po toj gori vječno ori - pjesma.