II
|
|
Daj, dušo, ruku da te vodim sada
Kroz naše šume, livade i gaje: U slici raja tu proljeće sjaje, A proljeću si ti sestrica mlada! Prašina gradska debela je mrena, Što našem oku sve ljepote skriva... A Priroda je slobodna i živa: Slobodni budimo i mi, djeca njena. Pođimo tamo na one vrhunce, Što ravnice ih zasijane kruze; Usnom i okom srkaćemo sunce. Nek svojom krvlju mladu krv nam pali - I tada će naše okrilatit' duše U raju plovit ko od svjetla vali. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |