Ćatić, Musa Ćazim


 

 

Vodena vila

 

Ko glatka bijela zmija r'jeka se poljem vijuga,
Kroz noćcu jezikom tajnim vali joj prpošno zbore,
Noseć u kosi svojoj divlje cv'jeće iz luga
Gdje jele - uzdišuć u snu - sanjaju daleke bore.

Nad rodnim poljem svuda slegla se blijeda tuga,
Pod njenim cjelovom trepti žito ko zlatno more,
A sjetnog mjeseca zraka ko čežnja plaha i duga,
Dršćući pruža se tiho kroz čarnog etira dvore.

Lagano na mjesečini iz mekih i šumnih vala
Ko bajka gola žena diže se, a svilni prami
Rosne joj kose - što je ko magla biserna pala -

Mliječnu nagost njena punanog tijela kriju...
To vam je vodena vila, što noću putnika mami,
U njenu zagrijaju da na dnu rijeke sniju.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net