Vodena vila
|
Ko glatka bijela zmija r'jeka se poljem vijuga,
Kroz noćcu jezikom tajnim vali joj prpošno zbore, Noseć u kosi svojoj divlje cv'jeće iz luga Gdje jele - uzdišuć u snu - sanjaju daleke bore. Nad rodnim poljem svuda slegla se blijeda tuga, Pod njenim cjelovom trepti žito ko zlatno more, A sjetnog mjeseca zraka ko čežnja plaha i duga, Dršćući pruža se tiho kroz čarnog etira dvore. Lagano na mjesečini iz mekih i šumnih vala Ko bajka gola žena diže se, a svilni prami Rosne joj kose - što je ko magla biserna pala - Mliječnu nagost njena punanog tijela kriju... To vam je vodena vila, što noću putnika mami, U njenu zagrijaju da na dnu rijeke sniju. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |