Vizija
|
Katkad snatrim u tišini
U zaklonu plave sjene I dozivam pred svoj pogled Davne svoje uspomene. Pa u tome sjetnom času Iz predjela nepoznata Doprhne mi jedna ptica Na krilima suha zlata Povrh mene na grančici Ljuljkajuć se pjesmu vije Poput vina opija me Zvuk njezine melodije. U tom zvuku ko da dršće Moja prošlost, mladost moja, Ukrašena amber-cvijećem Od magijskih tisuć boja. Katkad ptica s grane sleti I na moja prsa pane, Pa me zlatnim krilom gladi I cjeliva stare rane. A meni su svi cjelovi Srcu mome melem-trava... Hej! al ova zlatna ptica Koketna je i varava! Jer kad mi se ruka digne Njeno tijelo da uhvati, Ona prhne s mojih grudi I u neznan kraj se vrati. Njenim tragom tek se čuje Smijeh jetke ironije. Ah, ta ptica, to je duša Mojih dana minulije'!... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |