Ćatić, Musa Ćazim


 

 

Vizija

 

Katkad snatrim u tišini
U zaklonu plave sjene
I dozivam pred svoj pogled
Davne svoje uspomene.

Pa u tome sjetnom času
Iz predjela nepoznata
Doprhne mi jedna ptica
Na krilima suha zlata

Povrh mene na grančici
Ljuljkajuć se pjesmu vije
Poput vina opija me
Zvuk njezine melodije.

U tom zvuku ko da dršće
Moja prošlost, mladost moja,
Ukrašena amber-cvijećem
Od magijskih tisuć boja.

Katkad ptica s grane sleti
I na moja prsa pane,
Pa me zlatnim krilom gladi
I cjeliva stare rane.

A meni su svi cjelovi
Srcu mome melem-trava...
Hej! al ova zlatna ptica
Koketna je i varava!

Jer kad mi se ruka digne
Njeno tijelo da uhvati,
Ona prhne s mojih grudi
I u neznan kraj se vrati.

Njenim tragom tek se čuje
Smijeh jetke ironije.
Ah, ta ptica, to je duša
Mojih dana minulije'!...

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net