U sahari života
|
Pobratimu Šemsudinu
Već oazi - divnom kraju
Prispjeli su moji druzi, Gdje paoma vitih luzi U sjeni im odmor daju. Tu žeđ oni gase sada Bajnom kapljom s bistra vrela I vedra im glàdi čela Svježi lahor kao nada. Tek ja - putnik zalutali Kroz pustinju jošte stupam I u znoju lice kupam, A ko otrov žeđ me pali. I na sve me kruži strane, Pustoš gluha i nijema: Hlada, vode nigdje nema, Pa ni lahor da se gane... Ah, pred mutne sirab oči, Donosi mi šume neke, Gdje no slap se šumne r'jeke U stobojnom ritmu toči. Pa pustinjom ja vam hrlo Posrćući hitam tamo, Da kapljicom barem samo Skvasim svoje grlo. Ali zaman!... U tren tili Raspline se ta opsjena Baš ko kakva uspomena, Kad je tuge noć zakrili... Hej, da li ću ikad i ja Žuđenome stići kraju, U sjenatom gdje no gaju Tanka palma krošnju svija?... Ne nikada!... Somum vreli Kroz pustinju pirnuti će I svehnuće moje žiće Ko što gine cv'jet uveli. Tek mogila pijeska drobna Bez busenja i kamena, Bez natpisa i imena Biće moja humka grobna! - Već oazi - divnom kraju Prispjeli su moji druzi, Gdje paoma vitih luzi U sjeni im odmor daju. Tek ja putnik zalutali Kroz saharu jošte stupam I u znoju lice kupam, A ko otrov žeđ me pali. A moj svijet neće znati, Kad izgori srce moje... Ah, teško je, ah, teško je Osamljenu umirati! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |