Ćatić, Musa Ćazim


 

 

U proljeću

 

Na sunčanoj toploj traci
sašla s neba proljet mila
i zamamnim behar-cvijećem,
do i brijeg okitila.

Mali slavulj - pjesnik sreće
na tananoj pjeva grani
i pjesmicom sevdalijskom
budi život uspavani.

A ja sjetno na brežuljku
na goloj sam stijeni sio,
na srdašce kao magla
tužan mi se spomen svio:

Hej i moja mladost draga
čarna je i živa bila,
baš ko ova Božja narav
baš ko ova proljet mila!

I moje je srce bilo
ko slavujak mali što je,
u divne je pjesme vilo
ružičaste sanke svoje.

Al te sanke davno su mi
silni vjetri rastrgali
i uz njih su moju proljet
u grob hladni pokopali.

Pa mi sada mjesto pjesme
samo mukli jecaj bruji;
ah, moj život danas sliči
zimskom vjetru i oluji.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net