Ćatić, Musa Ćazim


 

 

Oj šumice mila

 

Kad proljetna noćca diže svoje mreže tavne,
A sunašce blagorodno ljubit narav stane;
Kad rosica kao biser popada po travi,
A slavujak milom pjesmom bijeli danak slavi,
Onda moje srce mlado tebi širi krila,
Sa slavujem da popjeva, oj šumice mila!

Kad na zrenik sunce stupa, zrak kad trepti vreli
A u hladu jaganjci se odmaraju bijeli;
Kad pjesmicu kraj njih pjeva pastirica mala,
A vjetrić joj kosu njiše poput zlatnih vala,
Onda moje srce mlado tebi širi krila,
S potočićem da popjeva, oj šumice mila!

Kad sparina vrelog dana tiho iščezava,
A sunašce oči sklapa, da noćcu prospava;
Kad se s neba blaga večer ko djevojče smije,
A potočić slatke sanje u kajdice vije,
Onda moje srce mlado tebi širi krila,
S potočićem da popjeva, oj šumice mila!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net