Nostalgija
|
|
Daleko... daleko iza devet gora
Kraj jedan spava, pun sviju ljepota; Daleko... daleko preko sinjeg mora Počiva zemlja sreće i života. U njoj se cvijeće svjetlobojno smije I slavuj vječno u sevdahu ludi - To cvijeće rosu moju čežnje pije; Oj, da je s njim mi zakititi grudi!... Večer. U svojoj izbi čujem sada, Gdje me iz mraka zove tajni glas Tamo daleko preko sinjeg mora. Nostalgično Lunin drhturi talas, Po njemu moja sjetna duša pada I plovi... Plovi preko devet gora, Do jednih safirnih vilinskijeh dvora. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |