Mystika
|
|
Ponoć. Olovna tmina ko tjeskoba
Geji djevičanskoj pala je na grudi; U njoj se - regbi - stere grob do groba I strašnim mirom drhtaj srca budi. Zamišljen mjesec tek katkada sine I s blijede usne prospe biser-priče, Po kadifnoj rijeci. Sred sjetne tišine Međ' lišćem lipe ćuk se, plačuć, miče. Ko duh kakova griješna mrtvaca, Misterij kroz mrak lagan korak baca, Svileni skut mu ko talas šumori. Usna je neba ukočena, tupa - Misterij krajem osamljenim stupa, I Geji nešto nijemom riječi zbori... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |