Moj život
|
(Po turskom)
Gledao sam sjenku jednu
Gdje stazicom uskom bludi Kroz mrak noći neizvjesne; Tjerala je klika ljudi. I bježaše žurno ona Od te klike - pustog ruga, A o pleću visio joj Težak teret - crna tuga. Bl'jedo joj je lice bilo Kao listak svehle ruže; Crna kosa lepršala Slična tmini moje duše. U dubini mutnog oka Drht'o odraz ljutih rana, Baš k'o iskra kad se gasi U pepelu zapretana. U vrh usni kočio se Hladan osmijeh poput leda, U njemu se zrcalio Gorak život - sama b'jeda. Gled'o sam je kako hrli, Kako uskom stazom bludi, Da ne čuje buku sv'jeta, Da ne sluša viku ljudi. S očiju je pogled žudnje U visine plave slala: Ljubila je vječno nebo, A zemlju je prezirala! Da, mrtav je za nju bio Car zemaljski i ljepota Da si zdravo, sjenko slaba, Vjerna sliko mog života. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |