Kurban-Bajramski kandilj
|
|
U tišinu tamnu, u prazninu mraka
Ognjene mu oči bojažljivo zure I plamne im suze pobožno drhture Ko tanana parca osmjehnutog maka. O što li to gleda krvava mu traka U toj masnoj tmini, kud vjetrovi jure? I zašto li plače, dok sve stvari žmure I dok c'jela zemlja duboka je raka? Čuj! Crveni jezik nijemo mu zbori: - Pjesniče, i u mom srcu noćas gori Životvorna ljubav vječitoga Boga! I ja žrtvu njemu svojom krvlju palim I ja mu dobrotu munadžatom hvalim, Osvjetljuć tminu suzom bola svoga... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |