Kraj Neretve
|
|
Sa krša mrka ko pjesnička bô,
A zamišljena poput čela moga - Ja gledam evo u duboki dô. Ja gledam bijes burnog vala tvoga. I slušam šumor monoton i dug Ko da je pjesma dalekih vjekova - Ah, slušam šumor i u njemu rug Svoj ispraznosti ludih ljudskih snova. Neretvo, reci: gdje je sada Rim? Gdje čar i slava Hercegove krune, Nad tobom štono sjaše poput Lune?... Sve, sve je prošlo kao san, ko dim, Tek uspomena ostala mi evo: Moj val je o njoj kroz stoljeća pjevo... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |