Ćatić, Musa Ćazim

Ne gledaj me ljepote ti tvoje!
Jer Tvoj pogled mir mi samo muti.
Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta
Mom sevdahu zagrađeni puti..

Ti si kćerka bogatstva i sreće,
Odrasla si u zlatu i svili,
Tvojom dušom nikad se nijesu
Oblakovi teške tuge vili.

Tvoj je život k'o jezerce mirno,
Po kom vazda zlatna radost pliva;
Ne poznaješ uzdaha i suze,
Što je svijet u svom krilu skriva.

A ja pjesnik gola sam sirota,
Za me radost tek je pusta bajka,
U kolibi pod čađavim krovom
Rodila me siromašna majka.

Od djetinjstva udes me je vitl'o
Kroz sve m'jene patničkog života,
Baš k'o vihor na pomamnom krilu,
Slabu slamku kad vitla i mota.

Vidiš evo ovu tamnu mrežu
Krupnih bora povrh moga čela,
Ta nju mi je hrapavijem perjem
Gorka zbilja, gorka tuga splela.

Pa ta tuga zar da i Tvoj život,
Tvoju sreću tako bistru muti?
- Ne gledaj me; ta do Tvog su skuta
Mom sevdahu zagrađeni puti!

Ah! ja nemam nigdje ništa svoga,
U sv'jetu sam kao gola grana;
Sve mi blago - uzdasi i suze,
A tuga mi - svagdanja je hrana!