Ćatić, Musa Ćazim


 

 

Astarta

 

Babelski silnik noću je i danju
Klečo na pragu njenih sobnih vrata,
Viseće bašte podigo je za nju
S lišćem smargadnim i drvljem od zlata.

I sve na svijetu Bog što stvori lijepo,
Sve to Astarti pred nogam' je teklo...
Na njen je mig se palilo i sjeklo
I prijestolja se rušila u pep'o.

I pred nju jednog dovedoše dana
Čobana nekog iz judejskih strana,
Babelska boštva što grdi i crni -

Pa čujte, kakva osuda je pala:
Astarta skut mu cjelivati stala:
- O daj me svojim ćebetom zagrni!...

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net