Ćatić, Musa Ćazim


 

 

VI

 

Sinoć bijah u tekiji, gdje je bilo rindsko v'jeće -
Tu se pilo rujno vino ko tekuće lala-cv'jeće.

Šejh sijedi pričao nam o tajnome čuvstvu nekom,
Koje poput malvazije kroz njegova prsa teče.

Pričao nam o Svjetlosti, što daleko negdje gori,
A u plamu drhturi joj b'jeli dan i mrko veče...

I onda smo svi pijani uhvatili hitro kolo,
Zapjevali, zaigrali, ko da sv'jet se s nama kreće.

Naj je sviro svetu pjesmu o ljubavi i ekstazi
I zvuci mu melem bili, što s njim rindi grudi l'ječe.

I čašice od veselja po stolu su zaigrale,
A kraj stola krčmarica sva se sjala poput sv'jeće.

Oko nje su srca naša ko leptiri lepršala,
Topeći se u valima neizmjerne rajske sreće...

Igralo se i pjevalo i opet se dalje pilo,
Sve dok danak na podu nas povaljane ne zateče.

O moj Musa, al je l'jepo u derviškom društvu biti,
Kad naj svira, kad se igra i kad rujne čaše zveče.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net