Musi Ćatiću neotposlano pismo
|
Dakle, Ćazime dragi,
neovisno o tvojoj dženazi, ako se za trajanjem ljudska potreba presudnom smatra - moglo bi se reći ti da si imao sreće, jer te je slijedilo doba kada će poezija važnom biti, prividno barem, i stoga zalud živio da nisi. Ali ja slutim preda mnom da je epoha u kojoj brati niko neće ni kestena listje, a kamo li ljudsko. I zato je opasti na vrijeme, što znači prije Svijeta, pitanje smisla rođenja: ti ga imao jesi, ja nisam imao šansu. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |