Ceznja sanjara
|
Gnijezdim se, evo, nad ovom bjelinom. Postavljam zasjede da uhvatim misao. Al mi se krade, k'o mahnita bjezi. Od muke bih najradje gorcinom pisao. A mjesec - šeret, nada mnom bdije. Miluje sjenama svice u noci. K'o da se mislima mojima smije, dok nijemo, bez zurbe kroz bašce kroci. I misli što srce ceznjom razdiru, k'o umorne grlice u zanosnom pjevu stadoše se gnijezditi, na bijelu papiru. I umorno oko zasuzi poemu. Pa drhtava ruka veselo zaplesa, po muzici koju vjetar donese, dok ceznja sanjara, noc gluhu potresa i sjena ljubavi koja ju pronese. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |