Moj slavuj
|
Zora rujna u grimizu
na obzorje neba stupa, i veselo svoje lice u bijeloj magli kupa. Divno jutro! Cio istok preljeva se u svom sjaju kao lice djevojčice u dragoga zagrljaju. U tom času, u tom krasu, kad rumena zora rudi, smrtni cvrkut male svijeće iz lahkog me sna probudi. I ja skočim iz dušeka a kroz pendžer bacim oči: zemlja trepti od miline, nebo plamti na istoči. Svud se ori slatka pjesma; tamo ševa milo poje, a u malom kafezčiću tuži slavuj jade svoje. Šta ga boli, za čim jadi? - Gvozdene ga muče žice; svega ima, svega dosta, samo nema slobodice. Za njom jadi vajne pjesme, svaki mu je spomen tuga, drugova se svojih sjeća, svoje drage, svoga luga. Kud je negda u slobodi sa slavicom milom leto, a tu mu je u kafezu - sve oteto, sve oteto. Pogledaj ga sad se smiri, slatki sanak da posniva, al ga i on svojom tlapnjom neprestano podraživa. Čim umorne oči sklopi, o svom lugu snivat stane: vidi dragu i drugove, vidi šume i poljane. Oni prhnu, a on s njima zaleti se jatomice, nu očajno dolje pane; ne daju mu krute žice. Zato, kad sve živo pjeva, mora slavuj da se tuži teško mu je robovati: u kafezu - prama ruži. Opaja ga ružin miris, ružini ga čari mame, a tu mu je sve odurno - od dosade i od čame. Ja ga gledam kako zdvaja, u meni se milost budi; mili Bože, al ne ima pusta srca u tih ljudi. Zamke pletu; a što će im? Da nedužne love ptice, pa ih za svoj jadni ćeif u gvozdene meću žice. Pa još k tome vesele se, da im svoje jade jade, oplakujuć slobodicu, zelen - luge i livade. Nemoj tužit, moj slavuju! Ja se i ti razumimo; kucnuo je časak da se zauvijek oprostimo. Slobodan si - hajde leti u stotinu dobrih časa! Ja ne mogu više slušat tužne kajde tvoga glasa. * * * Ja ga pustim, a on prhnu na rumene ruže granu, pa ispjeva jednu pjesmu sa slobodom zagrijanu. Ah - ja tako krasne pjesme nigda od njeg nisam čuo - otkako je pod moj jaram, u moj kafez zapanuo. Čini mi se tu je pjesmu u čast meni iskitio, što sam ga od krutih žica i od ropstva oprostio. Onda pisnu u znak zbogom, pa odleće pun veselja, da po lugu zelenome traži starih prijatelja. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |