Nevesinju
|
Zar ne? - da sam ja ovdje najprije ugledao sunce
I sjaj bijela dana! Pa kako ne bi mila ta gruda meni bila, Ko mehlem ljutih rana? Zdravo, o mila grudo, zdravo, Nevesinje moje, Ala si divno, krasno! Ti si čarobom svojom opilo dušu mi mladu, Dalo mi pojenje jasno. Da pjevam zanosne pjesme u lakom narodnom duhu Kakono pjevati može Miljenče veleških vila kad mu se poletne misli S javor-guslama slože. Zdravo, o sveta grudo, majko poleta moga, Pjesme mi mile hrano! U tebi ja sam siso prirodno nadahnuće Pojenje bogodano. U tebi ja sam gledo iskre mačeva ljutih, I slušo čudne im glase; U tebi ja sam gledo kako se kasape ljudi I krvlju zemlju kvase. U tebi ja sam slušo riku topova bojnih Kako kunbare bruje, Kako se ruše kuće i kako dječica pište A viš njih kuršumi zuje. Zdravo Nevesinje moje, zdravo o mila grudo! Vjerno te pozdravlja dijete - Saginjuć rusu glavu tvojim pred veličanstvom Ljubi ti krševe svete. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |