Bašagić, Safvet-beg


 

 

9.

 

Ja sam pjesnik rujna vina,
Što se s grozda cijedi.
Što se pije u veselju -
I u ljutoj bijedi.

Plač i jauk farizeja
Ništa me ne dira,
Ja sam stvoren kao pjesnik
Bekrijskih manira.

Ako nije stvoren svijet
Kako meni treba,
Šta da radim proti volji
Tvorca zemlje, neba?

Ja sam pjesnik koji Boga
I djela mu slavi,
Kom je dosta čaša vina -
I iskra ljubavi.

Slava mojoj Herceg-zemlji,
Što me vinom snaži;
Slava mojoj miloj Zlati,
Što me okom blaži.

Ja se divim vječnom Bogu
I njegovom daru,
Ja se divim rujnom vinu
I Zlatinom čaru.

I diveć se sva stvorenja
Oko sebe ljubim,
I pijući zemne slasti
U milju se gubim!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net