Bašagić, Safvet-beg


 

 

40.

 

Kad pogledam tvoje lice,
Kad razgledam tvoje kretnje,
Ja oborim oči nice -
Ne znajući šta da radim
Od zanosa, il' od smetnje, -
Pa se pitam, Bože mio!
Il' sam vidio, il' sam snio?

Kada čujem slatke zvuke,
Ah, iz tvoga milog grla,
Spopanu me slatke muke;
Mislim slušam glas Hizira
Pokraj "Vrela neumrla" -
Pa se pitam, Bože mio!
Il' sam čuo, il' sam snio?

Kada nam se sretnu oči,
Obuzmu me čudni srsi, -
Srce hoće da iskoči,
Vidne zrake zapletu se,
Miso s mišlju se zamrsi;
Reko bih ti... Šta da reknem?
Ništa! već preda te kleknem.

Kad još drhtnu usne žedne,
A zamagle žarke oči, -
Onda moje želje čedne
U ljubavnom ognju planu,
A tijelo se sve ukoči.
Leilo, kada tebe slavim,
Na vas svijet zaboravim.

Zbogom vjero i moralu!
Zbogom sve što meni smeta
Diviti se idealu,
Koji ljubim žarko, ludo;
Zbogom, zbogom oba svijeta!
Ni u nebu ništ' ne tražim,
Kad se na tvom biću blažim.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net