40.
|
Kad pogledam tvoje lice,
Kad razgledam tvoje kretnje, Ja oborim oči nice - Ne znajući šta da radim Od zanosa, il' od smetnje, - Pa se pitam, Bože mio! Il' sam vidio, il' sam snio? Kada čujem slatke zvuke, Ah, iz tvoga milog grla, Spopanu me slatke muke; Mislim slušam glas Hizira Pokraj "Vrela neumrla" - Pa se pitam, Bože mio! Il' sam čuo, il' sam snio? Kada nam se sretnu oči, Obuzmu me čudni srsi, - Srce hoće da iskoči, Vidne zrake zapletu se, Miso s mišlju se zamrsi; Reko bih ti... Šta da reknem? Ništa! već preda te kleknem. Kad još drhtnu usne žedne, A zamagle žarke oči, - Onda moje želje čedne U ljubavnom ognju planu, A tijelo se sve ukoči. Leilo, kada tebe slavim, Na vas svijet zaboravim. Zbogom vjero i moralu! Zbogom sve što meni smeta Diviti se idealu, Koji ljubim žarko, ludo; Zbogom, zbogom oba svijeta! Ni u nebu ništ' ne tražim, Kad se na tvom biću blažim. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |