36.
|
Kad na tvoje usne žarki cjelov spustih,
Orkan čudna čuvstva uzvitla mi grudi, I taj orkan onda srce mi opusti, Pa i sad bez cilja po svijetu bludi. Mislio sam da sam bio u tom času Biće kome sreća pred koljena pada, Biće koje ćuti po nutarnjem glasu Zapovijed višu: da svijetom vlada. Ah, koliko milja u strahu sam siso Iz usana tvojih - Abuhajat-vrela, - Ah, koliko milja miriso, udiso Iz njedara tvojih, ispod grla bijela. Sve svijetske slasti da na jedno mjesto Sakupe mi, od svih ti bi slađa bila; I sve svijetske časti da na jedan prijesto Postave mi, sve bih za te dao, mila! Mada znadem moja da ne možeš biti, Opet moja duša samo za te diše; Mada znadem da te i sam zakon štiti, Kraj mene si moja - i ničija više! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |