Bašagić, Safvet-beg


 

 

31.

 

Gledao sam vitu jelu,
Što s' oholo nebu vije.
Zalud joj je sva vitkoća, -
Tvome stasu nalik nije!

Vidio sam krasnu ružu,
Među lišćem kad se krije.
Zalud joj je sva krasota, -
Tvom obrazu nalik nije!

Motrio sam kip Venere
Od božanskog umjetnika.
Zalud mu je sva umjetnost, -
Ne imade tvoga lika!

Slušao sam bulbul-ticu,
Kad sabahske pjesme poje.
Zalud su mu svi napjevi, -
Slađe su mi riječi tvoje!

Sveumjetnik stvorio te,
Baš ko što je moja želja
I ideal; možda ljepše
Nego bi ti biti htjela.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net