25.
|
Kad prvi cjelov na usne ti stavih,
Čudni mi srsi prođoše kroz grudi; Tek onda pojmih što je život pravi Ljubavi, koja tresem sudbom ljudi. I moje silno, drzovito biće Stopi se na tom božanskome žaru Sišuć ti dušu - ljubav - vječno piće, Što vrti mozgom ponosnu bećaru. I ja sam se igro sa srcima žena; Al' evo sada dođe red i na me, Da kajem grijehe starih uspomena, Da pletem udes u solufa prame Muči me, ženo, kako znadeš bolje, Stari silnik sad je rob ljubavi posto; Mirza Safvet više nema svoje volje, Bez srca, bez misli, bez uma je osto! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |