Bašagić, Safvet-beg


 

 

25.

 

Kad prvi cjelov na usne ti stavih,
Čudni mi srsi prođoše kroz grudi;
Tek onda pojmih što je život pravi
Ljubavi, koja tresem sudbom ljudi.

I moje silno, drzovito biće
Stopi se na tom božanskome žaru
Sišuć ti dušu - ljubav - vječno piće,
Što vrti mozgom ponosnu bećaru.

I ja sam se igro sa srcima žena;
Al' evo sada dođe red i na me,
Da kajem grijehe starih uspomena,
Da pletem udes u solufa prame

Muči me, ženo, kako znadeš bolje,
Stari silnik sad je rob ljubavi posto;
Mirza Safvet više nema svoje volje,
Bez srca, bez misli, bez uma je osto!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net