Bašagić, Safvet-beg


 

 

Nedužna smrt

 

U divnome Carigradu,
Gdje prirodni baj
Pokazuje ljudskom oku
Božanstveni raj,
Umjetnička ruka stvori
Bajoslovni dvor,
Koji diže zlatnu krunu
Do nebesa gor,

Da razaspe žarkog sunca
i mjeseca sjaj,
Da pozlati đulistane
I zeleni gaj.

U tom dvoru carevaše
Mlad sultan Osman,
Željan boja, žedan krvi
Kao Džengiz-han;
Čini mu se svojom moći
Da će svijet strt,
Jer ne znade da imade
Od njeg jača smrt.

Bješe majsko predvečerje
Svuda vlada mir,
Samo tihi lahor šumi
I bosporski vir.

Sunce jarko svom zapadu
Upravljaše hod,
Kad doplovi bajnom dvoru
S Jadi-kule brod,
A iz njega iskrca se
Mladi Mehmed-han
Nevin kao jarko sunce
U proljetni dan.

Svakoj želji svoga brata
Pokoran je on,
Zato i sad smjerno stupa
Pred Osmanov tron,

I ko janje bezazleno
Sage glavu hud,
Silnom caru od istoka
Da poljubi skut.
Al ga kobna slutnja uze
Prem zna da je prav,
Jer ga Osman očim šinu
Kao strašan lav,

I podviknu divljim glasom
Ko bijesan div:
"Sjem Osmana sin Ahmetov
Bit ne smije živ!"
Čudom se je začudio
Mladi Mehmed-han,
Ko mu krati gledat sunca
I bijeli dan,

I zdvojni je pogled svrno
U cvijetni dol,
Da ublaži jadno srce
Da ublaži bol.

Mlad je jerbo još ne znade
Šta je život klet.
Mlad je, mlad je, ali mora
Ostaviti svijet.

Dvije suze polete mu
Niz obraza dva,
Kleti poče, a uz njega
I priroda sva:

"Hej Osmane, hej nebrate,
Prokleo te Bog!
Pa se dugo ne nagledo
Carevanja svog.
Gledaj sunce kako tone
U rumeni sjaj,
Onako će tvojoj moći
Skoro doći kraj!"

Osman dreknu, pala zveknu,
Krvav nasta pir;
Mehmed huknu i umuknu
Svud zavlada mir.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net