Nedužna smrt
|
U divnome Carigradu,
Gdje prirodni baj Pokazuje ljudskom oku Božanstveni raj, Umjetnička ruka stvori Bajoslovni dvor, Koji diže zlatnu krunu Do nebesa gor, Da razaspe žarkog sunca i mjeseca sjaj, Da pozlati đulistane I zeleni gaj. U tom dvoru carevaše Mlad sultan Osman, Željan boja, žedan krvi Kao Džengiz-han; Čini mu se svojom moći Da će svijet strt, Jer ne znade da imade Od njeg jača smrt. Bješe majsko predvečerje Svuda vlada mir, Samo tihi lahor šumi I bosporski vir. Sunce jarko svom zapadu Upravljaše hod, Kad doplovi bajnom dvoru S Jadi-kule brod, A iz njega iskrca se Mladi Mehmed-han Nevin kao jarko sunce U proljetni dan. Svakoj želji svoga brata Pokoran je on, Zato i sad smjerno stupa Pred Osmanov tron, I ko janje bezazleno Sage glavu hud, Silnom caru od istoka Da poljubi skut. Al ga kobna slutnja uze Prem zna da je prav, Jer ga Osman očim šinu Kao strašan lav, I podviknu divljim glasom Ko bijesan div: "Sjem Osmana sin Ahmetov Bit ne smije živ!" Čudom se je začudio Mladi Mehmed-han, Ko mu krati gledat sunca I bijeli dan, I zdvojni je pogled svrno U cvijetni dol, Da ublaži jadno srce Da ublaži bol. Mlad je jerbo još ne znade Šta je život klet. Mlad je, mlad je, ali mora Ostaviti svijet. Dvije suze polete mu Niz obraza dva, Kleti poče, a uz njega I priroda sva: "Hej Osmane, hej nebrate, Prokleo te Bog! Pa se dugo ne nagledo Carevanja svog. Gledaj sunce kako tone U rumeni sjaj, Onako će tvojoj moći Skoro doći kraj!" Osman dreknu, pala zveknu, Krvav nasta pir; Mehmed huknu i umuknu Svud zavlada mir. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |