Razgovor o ženi
|
|
Moja žena
Misli da je počela da umire. Sjedimo na verandi, Zaogrnuti bijelim plahtama I šišamo se. Makaze škljocaju kao gvožđa u šumi. Čekamo večer. Tada joj priređujem zabavu, Neku vrstu olakšanja koje magli na oknu pridaje znak. Uzimam malehni kućni teleskop, I usmjeravam ga k njenom omiljenom zviježđu. Ona viri kroz okular, i Oči svjetlucaju kao mala damska ogledalca, Plješce rukama, kopno, kopno, kopno... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |