Smrt u Manjači
|
Odgovor Peteru Handkeu i Comp.
Stostruko vime u raskolu i paleži,
vatre od krika, benzina i pisma, ćutnje su otrovane a nevinosti poklane u hangarima. Smrt je u Manjači zanat. Bez pompe i svijesti poniženi leže. Nad njihovim glavama poludjeli psihijatar piše pjesmu o ljepoti smrtnog čina. Kasno su dozreli kosovi. Njihova pjesma više nikud ne stiže. Kasno nas voze vlakovi, u nepoznato gdje ničeg nema više. A bje kisika i bje časti u borbi protiv fašista. Danas ni to više nije poiotikos, samo mrtva povijest, greblja i Bosona uzdasi. Siv se predio bjelasa, praznina časti. Niz polja idu djeca, majke, braća. A za njima crni psi, pastiri iz Mračne Gore. Isukali su noževe i vode svoje mrtvačke razgovore. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |