Alić, Džemaludin


 

 

Smrt u Manjači

 

Odgovor Peteru Handkeu i Comp.

 

Stostruko vime u raskolu i paleži,
vatre od krika, benzina i pisma,
ćutnje su otrovane
a nevinosti poklane u hangarima.
Smrt je u Manjači zanat.
Bez pompe i svijesti
poniženi leže.
Nad njihovim glavama poludjeli psihijatar
piše pjesmu o ljepoti smrtnog čina.
Kasno su dozreli kosovi.
Njihova pjesma više nikud ne stiže.
Kasno nas voze vlakovi, u nepoznato
gdje ničeg nema više.
A bje kisika
i bje časti u borbi protiv fašista.
Danas ni to više nije poiotikos,
samo mrtva povijest, greblja
i Bosona uzdasi.
Siv se predio bjelasa, praznina časti.
Niz polja idu djeca, majke, braća.
A za njima crni psi, pastiri
iz Mračne Gore.
Isukali su noževe i vode
svoje mrtvačke razgovore.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net