Alić, Džemaludin


 

 

Šehid

 

Leži u duši, usred ravnoteže.
Ide u visinu gdje daruje odbjegle i teže.
Nikud ne ide više. Stoji u svili.
Nebo mu otvorilo vrata.
Pisao je pismo ženi i djeci.
U rancu ono ćuti.
Pred njim su puti i puti.
I kad signe to njegovo pismo
djeca će znati da im otac u dženetu živi
i da je usnio samo san o slobodi Bosne.
Dženaza je tiha. Saborci Fatihu uče.
Djeca u redu ćute. Bio je s njima jučer
i kazao da sve sure kod kuće prouče.
Njegovo pismo sada putuje
u zavičaj davni.
U njemu je zavjet, poruka.
Čuvajte Bosnu i dom,
nastanite se u rani.
Ostade u duši. U sjeni bagrema.
Miran od sreće, predan melekima.
Pošao bio da djecu uči
a stigao vječnima.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net