Šehid
|
Leži u duši, usred ravnoteže.
Ide u visinu gdje daruje odbjegle i teže. Nikud ne ide više. Stoji u svili. Nebo mu otvorilo vrata. Pisao je pismo ženi i djeci. U rancu ono ćuti. Pred njim su puti i puti. I kad signe to njegovo pismo djeca će znati da im otac u dženetu živi i da je usnio samo san o slobodi Bosne. Dženaza je tiha. Saborci Fatihu uče. Djeca u redu ćute. Bio je s njima jučer i kazao da sve sure kod kuće prouče. Njegovo pismo sada putuje u zavičaj davni. U njemu je zavjet, poruka. Čuvajte Bosnu i dom, nastanite se u rani. Ostade u duši. U sjeni bagrema. Miran od sreće, predan melekima. Pošao bio da djecu uči a stigao vječnima. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |